Pinus
Bor je rod od oko 80 vrsta zimzelenih crnogoričnih stabala i grmlja koji se nalaze širom svijeta. To su stabla s lijepim, kompaktnim, stožastim ili kišobranastim (pendulastim) krošnjama.
Borovi su neodvojivi element svakoga krajolika. Najčešći bor u našoj zemlji je obični bor (Pinus sylvestris). Obuhvaća cijelu zemlju i čini oko 70% površine šume. Druga je domaća vrsta švicarski bor (Pinus cembra), koji se u prirodnom okruženju može vidjeti samo na Karpatima. Druga vrsta je planinski bor (Pinus mugo) koji se nalazi samo u višim dijelovima planina.
Borovi su jednodomne biljke, ali s dvodomnim cvjetovima. U proljeće možemo vidjeti šarene, žute ili zelene muške cvatove koji proizvode ogromne količine peludi i ženskih cvjetova u obliku konusa, najčešće nađenih na krajevima izbojaka. Od njih nastaju dobro poznati češeri, koji su kod nekih vrsta izduženi i relativno nježni, na primjer kod švicarskih borova (Pinus cembra), kod drugih sferičniji, kruti i gusti poput crnog bora (Pinus nigra).
Karakteristična značajka svih borova je smola koju ispuštaju, puneći posebne kanale smole. Ne nalaze se samo u deblima i granama, već i u iglicama. Smola, koja je za ljude uglavnom dekorativni element u obliku jantara, za biljke je zaštitna tvar s antibiotičkim svojstvima, štiteći rane trenutnim brtvljenjem. Također štiti drvo, pupove i mlade češere od štetnika, često ih prekrivajući debelim slojem.
Borovi su biljke s velikom estetskom vrijednošću. Njihova velika raznolikost omogućuje odabir vrsta za svaku vrstu vrta. Među njima postoje 2, 3 i 5 iglastih vrsta. Neki imaju kratke i krute igle. Drugi su vrlo nježni i dugi. Njihova boja također varira od zelene, plave, čelične do svijetlo-tamnožute kao i dvobojna, na pr. žuto-zelena.
Svi borovi za svoj dobar rast i razvoj zahtijevaju odgovarajuću mikorizu, tj. gljivu koja živi u simbiozi s biljkom. Šumari kažu: “Teško boru koji nije upoznao svoje leptire.” U našem rasadniku to imaju svi borovi (mikorizu).
Utjecaji mikorize:
- bolja opskrba biljke vodom i mineralnim solima,
- povećanje otpornosti biljaka na sušu,
- sve veća otpornost na bolesti korijena,
- bolji razvoj korijenskog sustava,
- bolji rast i razvoj biljaka.
