Pomelo, Citrus grandis L.
Pomelo žuti
Plod je obično blijedozelen do žut kada sazrije, sa slatkim bijelim (ili, rjeđe, ružičastim ili crvenim) mesom i vrlo debelim albedom (srž kore).
Voće ima okus slatkog, blagog okusa poput grejpa iako je tipični pomelo mnogo veći od grejpa, a ima i puno deblju koru.
Nema nimalo, ili vrlo malo, gorčine kao kod uobičajenog grejpa, ali membranski materijal koji obavija segmente je gorak, smatra se nejestivim i stoga se obično odbacuje.
Kora se ponekad koristi za izradu marmelade, može se kandirati, a ponekad se umače u čokoladu.
Smatra se jednom od tri vrste od kojih potječu svi danas poznati citrusi, zajedno s limunom i mandarinom.
U pitanju najkrupniji citrus. Pored veličine, velika razlika postoji i u ukusu ovog citrusa, i upravo to je ono što ga u mnogome razlikuje od njemu, spomenutih, srodnih vrsta.
Težina ploda varira do čak pet kilograma.
Živi 50 – 150 godina, a može narasti 5 – 15 metra. Svaku sezonu naraste za 60 centimetara.
Kao i ostala stabla citrusa, pomelo stablo najviše voli sunce i vruću klimu. Stablu je također potrebna vlažna zemlja iako nije bitno o kakvoj se zemlji radi (ilovača, pijesak itd). Neovisno o zemlji, važno je da pomelo stablo ima dobru drenažu i da ga se zalijeva barem jednom tjedno.
Od travnja do kolovoza agrume treba gnojiti jednom tjedno, najbolje posebnim gnojivom za agrume. Ako je biljka neishranjena, njezino lišće je žute boje. U rujnu prekidamo s gnojidbom i zalijevamo ih umjereno, tj. pustimo zemlju da se osuši između dva zalijevanja.
