Ariš

Ariš

Ariš (lat. Larix) je rod četinjače iz porodice Pinaceae. Ime potječe iz vremena starih Rimljana koji su njime označavali europski ariš. Samonikla je u gorskom području srednje Europe.

Rijetka četinjača iz te skupine kojoj lišće zimi otpada. Veliko stablo, koje može narasti 40 metara, uspravna debla promjera više od 1,5 metra. U početku je glatke kore, koja s vremenom zadeblja i ispuca u pločicama, izvana sive a iznutra crveno-smeđe boje. Drvo je teško, crvene srži, intenzivnog mirisa na smolu, upotrebljava se za gradnju onih elemenata koji iziskuju trajnost. Grane su raspoređene pršljenasto, a ogranci su viseći. Listovi, u čupercima, 30 – 40 njih, dugi oko 3 cm, prije nego što otpadnu poprime lijepu zlatno-žutu boju. Ženski i muški cvatovi su na istoj grani; ženski pojedinačni, stvaraju sitne, uspravne žućkastosmeđe češere, ušiljenih ljusaka, a muški su crvenkasti, obavijeni ljuskama. Razmnožava se sjemenom. Uvjeti uzgoja su: gorska područja, do visine 2000 m, ili pak svježe i vlažno podneblja na manjim visinama.

Kora, lišena vanjskog sloja, je adstrigentna, balzamična, diuretik, ekspektorans, stimulans, te je dobra za rane. Glavna primjena je kao ekspektorans kod kroničnog bronhitisa, a daje se i interno u liječenju krvarenja i cistitisa. Hladni ekstrakt kore koristi se kao laksativ. Kod vanjske primjene korisna je u liječenju kroničnih ekcema i psorijaze. Kora u prahu može se koristiti na gnojnim i teškim ranama kako bi pospješila njihovo zacjeljivanje. Kora se bere u proljeće i treba je brzo sušiti. Terpentin dobiven iz smole djeluje antiseptički, balzamičan je, diuretik, hemostatik, rubefaktor i vermifug. Vrijedan je lijek u liječenju bubrežnih bolesti, mokraćnog mjehura i reumatskih afekcija, kao i kod bolesti sluznice i liječenju respiratornih tegoba.