Judino drvo ili judić (Cercis siliquastrum L.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae).
Stablo je okrugle i dobro razgranate, široke krošnje, naraste do 8 m visine. Deblo je nepravilno, kod mladih grana kora je crvenkastosmeđa i sjajna, na deblu je tanka, smećkasta, te sitno i gusto ispucana. Korijenov sustav je dubok i dobro razvijen. Pupovi su prilegli, imaju tamnosmeđe, ušiljene ljuske. Listovi su naizmjenični, okruglasto bubrežasti, pri osnovi srcoliki, široki do 10 cm, nalaze se na kratkoj peteljci, na licu su tamnozeleni, naličje je sivkasto, u jesen su svijetložuti. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki do 2,5 cm, ružičasti, nisu mirisni. Rastu na prošlogodišnjim ili starijim granama no također i iz samog debla u gornjem dijelu.
Cvate od ožujka do svibnja prije listanja. Plodovi su mnogobrojne viseće, plosnate, smeđe mahune duge do 10 cm koje sadrže 8-10 eliptičnih, tamnosmeđih sjemenki. Dozrijevaju u jesen no ostaju na stablu preko zime.
Rasprostranjen je na području južne Europe i zapadne Azije. Uzgaja se kao ukrasna biljka zbog mnogobrojnih lijepih cvjetova. Skromnih je zahtjeva u pogledu zemljišta, odgovara mu dobro drenirana zemlja i vapnenačka podloga, te toplo i sunčano stanište. Podnosi gradska onečišćenja i otporna je na sušu, dugotrajan i snažan mraz ne podnosi. Brzog je rasta, cvate nakon 5-6 godina.
