Mongolska trešnja (Prunus tomentosa) nastala je križanjem mongolskih i patagonijskih trešanja.
Uzgojni oblik: patuljasti grm koji obilato rodi.
Plod: veličina ploda 2-4 cm; tamno crveno meso i tamno crveni sok; posebno su naglašena zdravstvena svojstva tamnog voća gdje se povezuje crvena boja s visokom razinom antioksidanta. “Brix” ili slatkoća kod mongolske trešnje je iznimno visoka (kod klasične trešnje obično je u rasponu od 11 do 16, dok kod mongolske trešnje doseže i više od 20 Brix-a).
Oplodnja: nije samooplodna (potrebne obje sorte kako bi imali plod).
Dozrijevanje: od kraja srpnja do kraja kolovoza, kada uglavnom obične trešnje nema na tržištu; plod može u fiziološkoj zrelosti ostati duže na stablu, što plodovima dopušta da dobiju tamniju boju i slađi okus.
Otpornost: nema značajnijih štetnika i bolesti, pa se najčešće uzgaja organski ili drastično smanjenom upotrebom kemikalija.
Uzgoj u obliku patuljastog grma ima brojne prednosti:
• otpornost na zimu (do -40oC) i otpornost na sušu.
• maksimalan rast samo do 4 m iako mikro i makro klima može u povoljnijem okruženju bolje utjecati na rast, dok orezivanjem grm može ostati u željenoj visini. Time omogućuje mehaničku berbu, ali i lakšu ručnu berbu.
• danas se trešnja ne uzgaja na svojem korijenu, već sorte moraju biti cijepljena na druge podloge. Stoga su današnje trešnje sklone brojnim teškoćama u uzgoju, npr. događa se ozbiljan problem ako se oguli mjesto cijepljenja – pa rast nastavi podloga umjesto sorte koja je posađena. Mongolske trešnje i dalje rastu, kao ista biljka, jer izbojci idu iz vlastitog korijena.
Važno je napomenuti nutritivna svojstva trešnje ; vrlo niska razina zasićenih masnoća, kolesterola i natrija. Dobar je izvor dijetalnih vlakana, bakara i mangana, te vitamina A i vitamina C. Plodovi trešnje sadrže veliku količinu moćnog antioksidanta, antocijanina, koji može pomoći ublažiti upale, te smanjiti tegobe kod artritisa i gihta.
